Ispovijesti

Ako im nećete pomoći, nemojte ih barem prezirati i ponižavati!

Bila je hladna zimska noć. Ledena kiša je neprestalno padala i ljudi su se užurbano kretali ulicom kako bi se što prije sklonili od kiše. Neki od njih nosili su kišobrane kako bi se zaštitili od kiše, a neki su opet na sebi imali kišne kabanice.

U toj hladnoj noći i po takvom nevremenu, pored puta je, poput kipa, nepomično stajao jedan čovjek.

Na sebi je imao staru i otrcanu odjeću. Pogled mu je bio negdje odlutao, a krupne i tople suze slijevale su se niz njegovo lice i grijale mu obraze.

Jedan od prolaznika pogledao ga je i cinično upitao: “Imaš li bolju odjeću? Ako imaš, što je nisi obukao!?”

Zatim je stavio ruku u kožnu torbicu u kojoj se, pored drugih stvari, nalazio i njegov novac, a zatim oholo i drsko rekao čovjeku: ”Želiš li možda nešto?”

Čovjek je mirno odgovorio: ”Želim da se što prije udaljiš od mene, da te ne gledam.”

Oholom prolazniku nije preostalo ništa drugo nego da se udalji, mrmljajući i izgovarajući psovke upućene čovjeku koji se smrzavao na kiši.

Ulica je ubrzo postala pusta. Ostao je samo onaj čovjek u svom trošnom odijelu. Pošto mu je dodijalo stajati, sjeo je na mokru zemlju i čekao da kiša prestane. Zatim je otišao u obližnji hotel. Prišao mu je recepcionar i rekao mu: ”Ne možete ovdje sjediti. Ovdje je zabranjeno prosjačenje.”

Tada ga je čovjek pogledao pogledom punim srdžbe, a zatim je iz trošnog kaputa izvadio ključ na kojem je pisalo: 1b. To je ključ od najboljeg i najluksuznijeg apartmana čije sobe gledaju na rijeku. Krenuo je prema stepenicama, a zatim se okrenuo recepcionaru, rekavši mu: ”Izaći ću za pola sata. Hoćeš li mi pripremiti moj Rolls-Royce?”

Recepcionar je bio zapanjen. ”Ko je ovaj čovjek?” – pitao se u sebi – ”Čak i čistaći nose bolju odjeću od njega, a odjednom mi spominje Rolls-Royce.”

Nakon pola sata on je napustio svoju hotelsku sobu i pred recepcijom hotela pojavio se potpuno drugi čovjek. Na sebi je imao luksuzno odijelo, a lijepo namještena i svezana kravata te izglanjcane cipele odavale su gospodske manire maloprijašnjeg prosjaka.  Recepcionar je još uvijek bio zbunjen.

Čovjek je izašao i sjeo u svoj Rolls-Royce, a zatim je zovnuo recepcionara i upitao ga: ”Kolika ti je plata?”

Recepcionar: ”2.000 dolara.”

Čovjek: ”Je li ti to dovoljno?”

Recepcionar: ”Ne baš, gospodine.”

Čovjek: ”Da li bi volio da ti se poveća plata?”

Recepcionar: ”A ko ne bi volio, gospodine.”

Čovjek: ”Zar ovdje nije zabranjeno prosjačenje?!”

Recepcionar je postiđeno odgovorio: ”Da, gospodine.”

Čovjek: ”Teško vama! Rangirate ljude prema novcu i bogatstvu. Ja svake zime pokašavam da doživim i iskusim osjećaj siromaha, pa obučem trošnu odjeću i izađem na ulicu poput beskućnika, kako bih na vlastitoj koži osjetio patnju siromaha.

Stoga, tebi i onima poput tebe, mogu samo kazati: ‘Teško vama, bijednici!’ Ko nema novca, on po vama nema ni poštovanja. Kao da je sramota biti siromašan. Ako im nećete pomoći, nemojte ih barem prezirati i ponižavati.”

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba

loading...
Comments
UPOZORENJE Sadržaji objavljeni na internet portalu NASMAGAZIN.com mogu se prenositi samo uz obavezu navođenja izvora. Iza zadnje rečenice prenesenog ili citiranog teksta postaviti "hyperlink" vezu na članak u obliku (NASMAGAZIN.com).
To Top